Diözese Eisenstadt - Menü
Aktuell - Menü
Bischof - Menü
Über uns - Menü
Pfarren - Menü
Kirchenbeitrag - Menü
Frauen, Männer, Familie - Menü
Junge Kirche - Menü
Bildung - Menü
Für die Seele - Menü
Info, Hilfe - Menü
Diözese Eisenstadt - Seitentitel
Nachrichten - Bischof Ägidius J. Zsifkovics

Nachrichten und Predigten

© Diözese Eisenstadt/Gerald Gossmann

Dienstag, 27. August 2013

90 ljet skupno hrvatsko shodisce u Celje - 25. August 2013

Ljetos se mi Gradiscanski Hrvati spominjamo „90 ljet skupno hrvatsko shodisce u Celje“ i „40 ljet Putujuca Marija Celjanska“. Pritom malom jubileju hvalimo Bogu na ovoj velikoj milosti nasemu malomu hrvatskomu narodu u Gradiscu, Becu, Ugarskoj i Slovackoj. U molitvi se zahvalnoga srca spominjamo bivsih i sadasnjih, zivih i pokojnih biskupov, svecenikov, redovnikov, peljacev shodisca, kantorov i hodocasnikov, ki su slijedili skupnoj inicijativi Martina Mersica st.1923. ljeta kot i biskupa Stefana László-a, ki je 1973. ostvario ideju „Celjanske Putujuce Marije“. Velika hvala i Bog plati velim kot biskup sadasnjemu celjanskomu superioru p. Karlu Schaueru, peljacu hrvatskoga shodisca biskupskomu vikaru i kanoniku p. Stefanu Vukicu kot i kantoru nadzomiku Stefanu Bubicu! Celjansko shodisce postalo je velikim blagoslovom pojedinim vjernikom, nasoj zeljezanskoj biskupiji i nje faram kot i nasemu hrvatskomu narodu.

Ca je to bilo, ca je nase preoce i ca nas do danas tako vlice na sveta mjesta? Ca je uzrok, da mi Gradiscanski Hrvati jur 90 ljet skupno - a od moje domace fare Stinjaki se zna jur prik 200 ljet - hodocastimo simo Majki Bozjoj Celjanskoj? Ca ovde u Celju kot ljudi, vjerniki, Hrvati iscemo i najdemo?

U Celju najdemo Majku s ditescem.
Kada ulazimo u ovu krasnu celjansku baziliku kot prvo na milosnom oltaru vidimo Majku s ditescem, ovde najpr na velikom oltaru Majku pod krizem a u sredini crikve pilj u nebo zete i korunjene Majke. Ovo je zapravo nas cijeli zitak. I mi se rodimo od majke kot mala dica, tribamo nje pomoc i zagovor; i mi stojimo kot Marija cudakrat pod krizem kada nosimo nas svakidanji kriz, muke, boli tijela i duse; i mi smo kot Marija od Boga pozvani u nebesku domovinu. Ali najdraze u ovom svetiscu nam je milosni kip. Celjanski milosni kip kaze Mariju s ditescem na ruka i kako majka kaze prstom na sina Jezusa ter nam tim isto veli kot Jezusevim ucenikom u Kani Galilejskoj: „Cagod vam veli, ucinite!“
Ovim se Marija potpuno postavlja u Jezusevu sluzbu i tim jasno pokaze, da nije ona uzrok i sredina nase vjere, nego nje sin Jezus, koga nam je ona rodila. Ovim se ona brine za nas kot skrbna majka, ka svojoj dici kani samo najbolje, da bi nasli nas zivotni put, zadovoljstvo, smisao i sricu. Ovim pokaze, da kot majka pozna teskoce svakidanjega zitka, nase brige i nevolje, uspijehe i neuspijehe, trsenje i padanje, dobrotu i slabost, krivicu i grih. Celjanska Marija s ditescem nam je velik/vazan putokaz u vjerskom i narodnom pogledu. Majka s ditescem postavi i nam pitanje: Kako se stoji s nasimi majkami i s nasom dicom? Su nase majke jos otvorene za novi zivot? Peljaju jos svoju dici k Jezusu uceci je moliti i bliznjega ljubiti? Predaju jos svojoj dici nas lipi materinski jezik tim da ga u obitelji gaju? Jubilej ovoga shodisca nas sve - hrvatske oce i majke - poziva u svakidanjem zitku pogledati na Mariju s ditescem i se od nje uciti: nositi Kristusa u svit!

Iz Celja zamemo si rado i svetu vodu domom.
Po staroj navadi hodocasniki po molitvi kriznoga puta na Kalvariji postanu kot „sv. Zdenca“ i se napiju vode, si smocu oci i druge kotrige tijela kot prosnja za ozdravljenje na dusi i tijelu ter si i rado domom zamu svetu vodu. Po dugom i mucnom putovanju napiti se bistre vode ili oprati se vodom je kripno, clovika osvijezuje, ocisti i ojaca za daljnje putovanje. Ovde u Celju je Bog po Mariji otvorio novi zdenac milosti na kom se mi ljudi moremo napiti, oprati, okripiti, da bi ozdravili na dusi i tijelu. Sveta voda ima u zitku krscana veliko znacenje. Ona nas spominja na sveti krst, kim smo postali dica Bozja i kotrigi Crikve. Ona nas spominja na Jezusevu smrt na krizu, da je oprao svojom krvlju nase grihe, da je iz njegovoga srca procurila krv i voda, Crikva i sakramenti. Ona nas spominja na spovid, u koj si moremo oprati nase grihe ter se opet podignuti i ohrabriti za nase daljnje putovanje. Ovde u Celju i danas curi milosna voda, kada smo pripravni na pokoru i obracenje. Na Marijinu prosnju i zagovor ucinio je Jezus na kananskom veselju prvo cudo - pretvorio je obicnu vodu u najbolje vino. Po Marijinoj prosnji i zagovoru more Jezus i nasu cudakrat mutnu vodu svakidanjega zitka pretvoriti u najbolje vino! Jubilej ovoga shodisca nas sve poziva da kot pokrsceni i pobermani opet zivimo polag svetoga krsta i bermanja, da nasom vjerom oplodimo nasu obitelj, selo, faru, Crikvu i drustvo - Voda, ku si iz Celja domom zamemo nas na to spominja i nas neka u svakidanjem zitku okripi, da se kot vjerniki i Hrvati ne isusimo!

Celjanskomu shodiscu slisi i svica.
Vrhunac nasega skupnoga hrvatskoga shodisca u Celje je svako ljeto vecernji ophod sa svicami. Pritom si nazgemo blagoslovljene svice, pjevajuci nase lipe marijanske jacke nosimo svitlo u skurinu celjanskoga varosa. Spominjam se jos: Kada smo domom dosli iz Celja smo istimi svicami u procesiji isli kroz selo i donesli domacim pozdrav Marije Celjanske. Marija nosila je to svitlo vjere u svojem narucju i je u polnoci porodila svitu Jezusa a tim rasvitlila skurinu ovoga svita. Marija dalje dala je svitlo vjere drugim, cemu smo mi krscani pozvani - biti ljudi svitla po ki dojde svitlo u skurinu svita! I u nasem svitu se cudakrat svitlo vjere zamracuje i je u pogibeli da se ugasi. I u nasem zitku se koc svitlo vjere zgublja, postanemo nevjerni, trudni i mlacni. I u nasem narodu se ugasuje svitlo vjere kada vec ne gajimo nasu vjeru, molitvu, nediljnju sv. masu, sakramente, krscanske vridnosti, solidarnost s bliznjim, posebno onim u nevolji, materinski jezik, nasu kulturu i narodnu svist. Ovim nasim skupnim shodiscem u Celje mi Hrvati svidocimo nasu vjeru, gajimo nasu materinsku ric i kulturu ter jacamo nasu slogu i jedinstvo. Nismo danas u pogibeli, da ovo zabimo i zgubimo, ar vec iscemo pojedinacno, a ne skupno? Celje je mjesto na kom gori sveti plamen, svitlo vjere. Mariji Celjanskoj smimo uvijek dojti, kada se nase svitlo vjere u vihoru svita ugasuje, kada u skurini iscemo i bludimo. Kot Majke Celjanske smimo odloziti nase brige, teret i teskoce zitka i vaditi novu snagu ter se opet dati kot pojedini i narod na put, da bi s veseljem, ufanjem i zalaganjem suoblikovali nasu Crikvu i nase drustvo. Jubilej ovoga shodisca poziva nas biti svitlonosa u vjerskom i narodnom pogledu, predati svitlo vjere i materinsku ric nasoj dici i mladini, da ne bi se plamen vjere i naroda ugasio!

Ovo nase 90. skupno hrvatsko shodisce simo u Celje i Putujuca Marija Celjanska nas kot pojedine ali i kot narod spominja i poziva: Gledajmo na Mariju s ditescem i poslusajmo nje mudri tanac: „Cagod nam veli, ucinite!“ Napijmo se ovde u Celju ciste vode i zamimo si ju domom, da se u vjeri i narodnosti ne isusimo ter u svakidanji teskoca vjeru, ufanje i ljubav ne zgubimo! Budmo ljudi svitla i nosimo svitlo Kristusevo u nase obitelji, fare i sela, skole, djelatna mjesta i drustvo, da nam moderni zivot ne postane skurim paklom! Majka Bozja Celjanska, ostani nasoj Crikvi i nasemu narodu i kroz ova burna vrimena siguran putokaz, pomocnica i zagovornica - obrani nas od svega zla, pomozi nam va nevolja! Amen.